25. ruj 2010.

Atlantik

Sjedimo u vlaku iz Marrakesha za Safi, jedno malo ribarsko naselje na atlantskoj obali Maroka. Ovo je jedina vožnja vlakom u Maroku na našem putovanju kako je većinom samo zapadna obala  pokrivena željeznicom. Pokazalo se da nema baš mjesta u vlaku. Ali srećom, vožnja je trajala samo tri sata. Uz kašnjenje samog vlaka nismo se uspjeli progurati kroz mase koje ulaze u vlak, pomalo nalik stočnom sajmu. Kad smo ušli, ostalo nam je mjesto kraj WC-a. Iznenađujuće je to što se vožnja ispostavila kao totalno zabavna. Imali smo lokalnog tipa do nas koji se stalno hvalio sa svojim "cool" mobitelom kako ima sliku od Davida Beckhama te je puštao glazbu na mobitel i pjevao, odnosno derao se kao lud bez imalo glasa uz neki žestoki "trash". Kasnije je jedan tip izvukao bubnjeve i zaplesali smo kraj WC-a u vlaku.      
Prošli smo atlantsku obalu Maroka na potezu od Safija do Agadira. Većinom je obala poznata po ugodnim opuštenim gradićima poput Essaouire i popularnim surf destinacijama poput Taghazouta. Sve je proizašlo iz malih ribarskih naselja koja su kasnije prerasla u velike urbane cjeline ili turističke surf destinacije započete dolaskom "hippy" kulture. Pa je tako danas obala Essaouire poznata po popularnim windsurf destinacijama a južnije kod Agadira po wavesurfu.
Safi - ni jutarnja magla ne može sakriti deponij smeća koji seže do vode niz litice.
Safi - proizvod starih ribarskih generacija, središnja ulica, trgovina, siromaštvo i derutne građevine.
Globalizacija.
Taghazout - prije malo ribarsko naselje, potom "hippy" raj, danas turističko središte i vodeći wavesurf spot u Maroku.
Djelili smo neki otvoreni apartman s više ljudi.
Druženja kod našeg domaćina, svi surfaju, svi izgledaju kao Bob Marley, svi furaju taj stil, a ovaj lik samo svira "Redemption song", ali nitko od njih ne pije, ne konzumira "blagodati ove zemlje" i baš žele da im majke nađu djevojku.
Pregovaranje o cijeni za iznajmljivanje surf daske.
Badekostim, nova linija, ljeto 2010, Lacoste.
Smiješno je to da smo u ovaj kraj došli da se ja okušam u svojem već odavno zaboravljenom snu, wavesurfu. Trebalo je neko vrijeme da nađemo valove. Naime, došli smo u doba godine kad su se valovi preselili u druga daleka mjesta. 
Naši novi prijatelji Nizozemci i surferi podijelili su mi nekoliko korisnih savjeta.
Napokon smo našli "spot", "Banana beach" kraj Taghazouta, valovi maksimum "waist high", taman za učenje. Uglavnom, našao sam napokon oazu u svijetu sportova. Surfz up. 


Za više o Maroku pogledajte ostale postove na ovom blogu..

Nema komentara:

Objavi komentar