Breathtaking moments in Portugal

Razmišljam o jednoj rečenici koju mi je jednom rekao dobar prijatelj. „Život se ne broji u izdisajima i udisajima, nego u trenutcima koji oduzimaju dah.“ E sad, ovo se može doslovno shvatiti kako je ovo sport koji vam može doslovno oduzeti dah na neko određeno vrijeme kad vas masa vode drži pod vodom. Ipak, nakon toga vas izbaci opet van i sve ponovno kreće iz početka. Ja ipak ovdje pričam o drugačijem „oduzimanju daha“. Ako ovaj sport, koji za mene predstavlja dugogodišnji i davno zaboravljeni dječački san, koji zahtjeva fizički napor svakog atoma tijela, koji ispunjava čovjeka umorom, adrenalinom i srećom, iskombinirate sa životnim stilom koji je povezan uz taj sport, razvijete to sve u filozofiju, pa uz to dodate još i tople i srdačne ljude iz Portugala te njegov krajolik, dobijete raj na zemlji, spokoj, nevjerojatan osjećaj pripadnosti i trenutke koji oduzimaju dah, samo što taj osjećaj traje vječno.

Atlantik

Sjedimo u vlaku iz Marrakesha za Safi, jedno malo ribarsko naselje na atlantskoj obali Maroka. Ovo je jedina vožnja vlakom u Maroku na našem putovanju kako je većinom samo zapadna obala  pokrivena željeznicom. Pokazalo se da nema baš mjesta u vlaku. Ali srećom, vožnja je trajala samo tri sata. Uz kašnjenje samog vlaka nismo se uspjeli progurati kroz mase koje ulaze u vlak, pomalo nalik stočnom sajmu. Kad smo ušli, ostalo nam je mjesto kraj WC-a. Iznenađujuće je to što se vožnja ispostavila kao totalno zabavna. Imali smo lokalnog tipa do nas koji se stalno hvalio sa svojim "cool" mobitelom kako ima sliku od Davida Beckhama te je puštao glazbu na mobitel i pjevao, odnosno derao se kao lud bez imalo glasa uz neki žestoki "trash". Kasnije je jedan tip izvukao bubnjeve i zaplesali smo kraj WC-a u vlaku.      

Atlas planinski lanac

Promijenio se naš outfit, obukli smo tople majce i jakne, temperatura je pala, kiša pada, noć je, 4:00 h ujutro, budimo se u nekoj špilji na 3400 metara. Unutra je suho, čuje se šum povjetarca i naš cvokot zubi. Kako god lagani povjetarac, iz naših spavaćih vreća vuče sav topli zrak koji smo si sačuvali. Dižemo se, pospremamo stvari, muči nas glavobolja i umor. Sam put do vrha je nagrada za sebe, jer je krajolik prekrasan. To u ovom trenutku ne osjećamo. Kako smo mijenjali položaje našeg polusna kroz noć, tako smo se začudili kad smo se u noći probudili u području špilje gdje su si koze prije nas napravile mjesto. Naše torbe, posebice vreće za spavanje i mi bili smo puni kozjega govna. Pojeli smo par datulja na brzinu i krenuli na vrh.

Sahara

Vozimo se udobnim i onim dobrim CTM busem prema jugoistoku, odredište Rissani. Klimatizirani prostor, sjedala s našim brojem, nekakve odvratne cajke na radiju. Jedva smo uspjeli ući u bus, kako sam ja izgubio karte. Mislim da ih čak nisam izgubio, nego su se nekako "iskrale" iz moje ruke odmah nakon što sam ih kupio na autobusnoj stanici u Fesu. Drugi dan prijavio sam gubitak bez računa i bez da smo znali koja su bila naša mjesta. Vjerovali su nam. Navečer kad smo došli do busa taman su dva plaćena mjesta bila prazna. Na naše iznenađenje nastala je svađa i frka na šalteru. Stigao je neki marokanac s dva turista koji su isto kao i mi izgledali zbunjeno. Naime, marokanac je ovim svojim turistima prodao karte koje je on kao kupio ranije za njih. Nekim čudnim putem naše karte su iz moje ruke došle u njegove. Nakon 10 minuta deranja, prijetnje policijom i tako dalje, te očito zbog loše reputacije mladog marokanca, povjerovali su nama i pustili nas na bus.

Arapski Maroko

Našli smo se izgubljeni u labirintu malih uličica. Hodaš i čudiš se jer ovo mjesto draži apsolutno sva osjetila. Jedna uličica puna je egzotičnih mirisa, prodaju se začini, nešto slično onim mirisnim štapićima, šareni tepisi i odjeća, boje za bojanje istih i tako dalje. Ideš dalje, skreneš u drugu uličicu i stvar se okrene totalno suprotno. Tip kolje kokoši na cesti, prodaju se iznutrice, kozje glave i noge, smrad, paziš kako hodaš da ne staneš u nešto kad imaš otvorene sandale. Mjesto o kojem pričam zove se souk, mjesto u starim arapskim gradovima (medinama) u kojima se odvija trgovina i razmjena. Fes, treći po veličini grad u Maroku ima jednu od najvećih i najstarijih (preko tisuću godina) medina u Svijetu.

Mediteranski Maroko

Ovaj gradić je doživljaj života. Ovaj narod je lud majke mi. Nakon višesatne vožnje sporim busom punim samo lokalcima i čekanja na nekim mjestima iz nepoznatih razloga, izašli smo u Chefchauoenu gdje nas je dočekao neki lokalac i nudio nam svoj obiteljski hotel (soba 3 eura po osobi). Nakon što sam ga upozorio da mu nećemo dati nikakve pare, i da idemo s njim samo zato jer mu vjerujemo da je to njegov obiteljski hotel, stvar se ipak pokazala onako kako se nismo nadali. Hotel je bio stvarno 3 eura, ali tip koji radi unutra ne pozna vlastitog "rođaka" a ovaj zahtjeva da kupimo hashish za 20 eura. Uglavnom, odbili smo. Nakon minute već je tu bio i njegov prijatelj pa su se počeli derati na nas i tražiti pare. Sve je uglavnom dobro prošlo s naše strane. Ekipa se derala neko vrijeme i onda ljutito otišla. Nažalost ovo je česta scena u turističkim mjestima Maroka. 

Maroko

U jednoj rečenici Maroko se može opisati kao udar na sva osjetila. Činjenica je da je putovanje u Maroko danas vrlo jednostavno i jeftino. U našem slučaju, mi smo se zadovoljili jeftinim Ryanairom koji leti iz većine većih europskih gradova. Ipak, pravi doživljaj putovanja u toj zemlji je na kulturološkoj razini. Zemlja nije veličine SAD-a ili Brazila gdje je normalno da zemlju krasi široka paleta različitosti. Ipak, sa svojom površinom tek nešto većom od Španjolske Maroko pokriva sve moguće različitosti koje čovjek može zamisliti. Pa tako ovdje možete naći žestoko siromaštvo gdje čovjek živi u samo jednom kompletu odjeće koju ima na sebi, sa svojim magarcem, i jedino o čemu razmišlja svaki dan je da li će imati dovoljno vode koje iz godine u godinu ima sve manje. S druge strane u Marrakeshu neki voze Hummera i jedu u KFC-u. Moguće je naći tradicionalne muslimane gdje je muškarac nalik Muhammedu i žena kompletno prekrivena. Na nekim mjestima prekrivaju sve osim očiju, negdje je otkriveno samo lice. S druge strane u većim gradovima neke cure šeću u minici i zalaze u klubove. Maroko pruža raznovrsne krajolike. Pa tako se na sjeveru može naći Mediteran, k tome pripadajuća klima i Rif planinski lanac s poljima marihuane i glavnom proizvodnjom hashisha za europsko i ostalo tržište. Uz Atlantik osjeća se kompletno drugačija klima i ritam života. Uz megalomanske centre i male ribarske gradiće niknula su turistička mjesta i surf centri koji su krenuli seobom hippy kulture u potrazi za savršenim rajem. Unutrašnjost Maroka na prvi pogled izgleda jako smeđe, suho i vruće. Ipak, prepuna je prekrasnih kanjona i slapova sa zelenilom i egzotičnom florom i faunom, palmama, majmunima and some shit. Zemlja pruža utočište i za pojedinog planinara, alpinista i avanturista. Pa tako unutrašnjost Maroka krasi Atlas planinski lanac s najvišim vrhom Jebel Toubkal (4167m). Na samom kraju tu su impresivna bespuća pješčanih dina na jugoistoku gdje i službeno počinje Sahara.

Down the mountain

Čisti planinski zrak, disanje, osvježavajuće, regenerativno, na vrhu svijeta, mekani, bijeli prah, diviš se ljepoti veličanstvenih planinskih vrhunaca, iščekivanje raste, priprema na ono što dolazi, osjećaj uzbuđenja i osmjeh na licu, ustaješ na noge, svjež planinski zrak osvježava ti lice kako se board urezuje u planinu.