Kroz jugozapad..

Vrijeme je došlo za malo plaža i mediteranske klime. Ovo je mjesto prekrasnog plavetnila, idiličnih skrivenih uvala, dugih pješčanih plaža, turističkih središta, nautičarskog turizma i starih ruševina još iz doba drevne Likije. 

Na jugozapadu smo obišli priobalni dio od Antalye do Fethiye, te ušli malo u unutrašnjost oko grada Denizli i Pamukkale, na mjesto bijelih kaskada i bazenčića kao jedno od prirodnih čuda Turske.

Likija je naziv za ovu regiju Turske a bila jedna od rimskih provincija. Tu je davne 168. godine prije Krista osnovana i Likijanska liga kao jedna federacija s demokratskim načelima. Glavna središta i glavni gradovi drevne Likije bili su Xanthos, Patara, Myra, Pinara, Tlos and Olympos. U nekoliko mjesta smo bili te su ta mjesta danas turistička središte s plažom i ruinama starog grada. Najpoznatiji je Likijanski put koji predstavlja odličnu trekking rutu dugu 500 km od Ölü Deniza u blizini grada Fethiye do Antalye.

Definitivno za spomenuti, a dosad nisam posvetio pažnju autobusnom prijevozu u Turskoj. Turski busevi su u usporedbi s našima „space shuttle“. Nešto su duži, za nešto višu ekipu nude dovoljno mjesta za ispružene noge i to kad je sjedalo putnika ispred spušteno skroz dolje. U nekima dobijete i jastuk, slušalice za LCD ekran ugrađen u svako sjedalo s higijenskom presvlakom i mokre maramice za ruke. Zaboravio sam spomenuti da vas konstanto dvori „stjuard“ i dijeli vam kekse, kolu, sok, kavu više puta te vodu neograničeno. Neki busevi imaju i Wi-Fi bežični Internet. Svaki puta kad bus stane za pišanje i pauzu peru ga cijeloga tako da uvijek izgleda izglancan. I to na kraju sve platite 30 eura za 1100 km vožnje od 13 sati. Neke od najboljih autobusnih kompanija su Kamil Koç, Metro Turizm, Ulusoy, Varan, Süha i Pamukkale.

LCD ekrani u svim boljim busevima. U ovom primjeru vrtili su se hollywoodski blockbusteri kao npr. Jim Carrey u „Yes Man“. Jedino što je problem je da je sve u turskoj sinkronizaciji.

Naša prva plaža i prvi kupanac. Olympos, ostatci drevnog glavnog grad Likije u kombinaciji s turistički eksploatiranom plažom i rezortom. Zanimljiv nam je bio smještaj. Cijena duple sobe standardno u Turskoj iznosi oko 10 eura po osobi. U ovom slučaju, za istu cijenu dobili smo kućicu na drvu i besplatan doručak i večeru. I to nije bio objed, nego festival. Ono što sam pojeo, platio bi bilo gdje drugdje u restoranu 30 eura.

Patara Beach, plaža u blizini ruina drevnog Likijanskog grada Patara, jedna je od najljepših plaža između Fethiye i Antalye. Njezina dužina od 20 km pijeska čini je najdužom plažom u Turskoj. Mjesto je poznato turistima, iako se oni zadržavaju samo na jednom mjestu. Nakon 10 minuta šetnje moguće je naći mjesta gdje možeš biti potpuno sam. Također, mjesto je važno velikim morskim kornjačama koje ovdje svaku večer liježu jaja. Mi smo čekali jednu kasnu večer i nažalost, zbog velike magle i vjetra ništa nismo vidjeli.

Tradicionalne palačinke u malom mjestu blizu Patare.

Turska pide odnosno neka vrste pizze. Ima je s raznim punjenjima.

Kaputaş Beach, plaža uz cestu, u maloj idiličnoj uvali, s prekrasnom plavom bojom mora. Iz Patare je dostupna samo busom za mjesto Kaş. Pa je potrebno vozaču reći da stane kod pristupa plaži.

Fethiye, grad na ruinama starog Likijanskog grada Telmessosa, ali i na seizmičko aktivnom području. Skoro je potpuno uništen u zadnjim potresima 1957. i 1961. Grad je obnovljen i danas kompletno u svojem modernom ruhu odudara od ostatka Turske.

Grobnice starih Likijanskih kraljeva u Fethiye.

Kupio sam brod. :)

Butterfly Valley, definitivno jedno od najboljih mjesta u Turskoj. Na samoj obali između Fethiye i Kalkana spušta se strma usjeklina s malom skrivenom uvalom, Hippie raj 60-tih i 70-tih godina, danas kultno mjesto za posjetit taxi brodićem iz Ölü Deniza. Čak se reklamiraju neki brodići kao „the only way into Butterfly Valley“ i posvuda je priča o tipu iz Autralije koji je ovdje pao i poginuo. Ipak, mi smo išli težim putem iz mjesta Faralya s Chrisom iz Novog Zelanda, spustili se dole po fiksiranim užadima i silazak nije predstavljao apsolutno nikakav problem. Plaža je prekrasna, „hippie peoples“ i dalje ima, ekipa brije na palme, organski uzgoj, reiki i meditaciju. Ja sam sebi ubrao malo rogača.

Odvratan grad Denizli, gdje sam ponovno završio na injekciji u lokalnoj bolnici. Nakon razvoja osipa i nekih crvenih točaka na tijelu koje su se pojavljivale svakih 10 minuta, te nakon što sam poprimio izgled "čudovišta" bilo je vrijeme za posjet doktoru. Ipak, ispalo je samo da je to bila alergijska reakcija na preboljelu salmonelu.

Pamukkale, malo mjesto kraj Denizlia, turistički eksploatirano radi prirodnog čuda, brda s termalnim izvorom, puno kalcita, pa je isto brdo poprimilo nezemaljski izgled bijelih kaskada i bazenčića puni kupkama kalcitnog mulja. Na vrhu je prekrasan parkić i ostatci antičkog grada Hierapolisa. Navečer nestanu svi ljudi s brda i ostaje miran parkić, umjetna i osvježavajuća kiša sistema navodnjavanja zelenila, i prekrasan zalazak sunca.

Za sve one koje zanima još slika možete posjetiti ovaj link (klikni ovdje) gdje se nalaze neke panoramske fotke.