Italija

„Dalje moram otići, i samo dalje, tako dugo dok je nebo plavo.“ 

Činjenica je da je Zemlja kao knjiga, i oni koji nikad ne putuju pročitaju samo jednu stranicu. Srećom, danas su putovanja postala toliko jednostavna i često jeftina, pa postoje rješenja za svačiji budžet. U ovom slučaju iskoristili smo prednost naše životne dobi, relativno jeftine cijene i otišli Interrailom koji se većinom odnosi na vlakove. Ipak, neke poveznice riješene su alternativama (primjerice brod Ancona (Italija) – Igumenitsa (Grčka)). Ovo su crtice iz naše susjedne, prilično malo udaljene, a toliko intrigantne, kulturno i povijesno bogate zemlje.

Ja mislim da je većina ljudi iskusila vlak za Veneciju koji kreće sa zagrebačkog glavnog kolodvora oko ponoć. Nevjerojatno je da sam se vozio puno gorim noćnim prijevozima, smrdljivim, prljavim kutijama, za koje uopće ne znam kako imaju dozvolu za uporabu. Ipak, kako sam imao privilegiju vožnje ovim vlakom već više puta, ova ruta mi je ostala u sjećanju kao jedna od najgorih vožnji jer ti u lice tuče 100.000 luxa svjetla koje se nikad ne gasi. Na glavu sam stavio tri para bokserica i utonuo u san.

Ako netko želi pojesti najbolje Godoni alla Carbonara u svojem životu predlažem jedan od „Ristorante“ na glavnom trgu pokraj Veronske Arene  Verona je zanimljiv grad, možda jedan od rijetkih gradova gdje goluba ima više nego mravi na ulici, koji se ne miču vozilima, pa tako slušaš pucanje goluba kad auto pređe preko njih, što asocira na prosute spaghetti alla bolognese po cesti.

Verona, čovjek, gladijator, jedan od rijetkih današnjih primjeraka iz starog Rima koji čuvaju područje oko Arene. Kad je čuo da pričamo hrvatski, pitao je da li smo partizani ili ustaše. U biti, tip je iz Pule pa je došao zaraditi neku paru u EU.

Navodno je ovdje živjela Julija iz naravno opće poznate tragedije "Romeo i Julija". Pa ekipa ostavlja ljubavne poruke na zidu u prolazu. 

Padova, Bazilika Sv. Antuna, ogromno, prekrasno remek djelo iz 12. stoljeća. Unutra se čuva zubalo, čeljust i jezik od Sv. Antuna, pa koga zanima... Padova također ima prekrasnih parkića, pa tako smo i mi ubili oko u jednom na popisu. Začudili smo se kad smo primijetili da se na gotovo svakoj klupici nalazi neka žena koja frizira ekipu koja čeka u redu. Tako od klupice do klupice nova ekipa. I svi se šišaju na istu frizuru kod tih gospođa. Možda je samo slučajnost, ali ako sam dobro primijetio, biraš frizerku po tome na kakvu frizuru šiša.

Vatikan, trg Sv. Petra, u društvu suputnika Amerikanke Rachel, Japanca Toshy i Ekvadorčanina Fernanda.
Kako to inaće ide, upoznali smo masu ljudi, i možda možemo nabrojati na dvije ruke tko nije bio opljačkan u Rimu.

U Rim smo stigli noćnim vlakom iz Padove. Vlak je bio toliko prepun da su ljudi spavali u svim mogućim prolazima, pa tako i pred WC-om. Mi smo našli neku rupu s nekim smrdljivim „hippie peoples“ dok nas je svakih sat vremena budio konobar u vlaku za kavu. 

Sve je puno pripadnika tamnije rase koji prodaju ili torbice, ili naočale, ili remenje na nekim improviziranim postoljima. Zanimljivih je taj njihov patent koji se sakupi u jednom potezu kad prolazi policijski auto.  

U gotovo nijednu crkvu ili baziliku nije moguće ući ukoliko nisi primjereno obučen. To se odnosi posebice na pripadnice nježnijeg spola. Pa je tako uvijek dobro imati obične marame za zagrnuti gola ramena koja nikako nisu čudna u ljetno doba godine. Ukoliko nemate maramu, možete ju kupiti na štandovima kraj tih spomenika kulture koji su „specijalizirani“ samo za marame, pa tako maramu koja vrijedi 1 EUR možeš kupiti za 10 EUR.
Jedna stvar koja mi je ostala u sjećanju je da smo se morali vraćati na početak reda na ulazu u crkvu Sv. Petra u Vatikanu zbog golih ramena, ali sam usprkos pretraživanju sebe i ruksaka, te „rendgenskoj“ kontroli kao na zrakoplovnoj luci uspio ući s povećim nožem i dva suzavca, dva puta.

Rim, jedna od najboljih znamenitosti, Fontana di Trevi.

Na gotovo svakom kutu u bilo kojem povećem europskom gradu stoji neka Sfinga, Anđeo ili slično. Govorim o "street performerima", odnosno vjerojatno je bolji naziv "unperformer" jer u biti se uopće ne miču i prose novac. Ovaj ovdje isto samo stoji na mjestu, ali nam je uhvatio zanimanje. Kroz kompletnu odjeću je sproveo žice pa se tako može namjestiti kao da je u nekoj žurbi.

Ponte Vecchio, najzanimljiviji srednjovjekovni most ikad. Kroz sredinu mosta nalaze se suvenirnice i zlatarne. Zanimljive su ove kučice, naljepljene sa strane i podbočene s ovim starim daskama. Pitaš se kako ovo uopće stoji. Ipak, ljudi unutra žive.

Firenca, grad kipova. Ovo je Michelangelov David, završen 1504. godine, remek-djelo kiparstva renesanse i jedno od Michelangelova najvećih kiparskih djela, s jednim od najmanjih...  :)

Home is were you make it. Nevjerojatno je da svi gradovi imaju svoje kampove i odlične varijante prijevoza do centra grada. Upravo zato, uz kampove i spavanja u vlakovima ili na željezničkim kolodvorima, nismo morali boraviti u hostelima.

Firenca, pogled na grad iz šatora.

Od svega najbolje, druženja u multikulturalnom okruženju, priče, cuga i zajebancija.