The AWP back in Portugal

I surf because…

… it's how my heart tells my to live.

Iskoristio sam ovu rečenicu s Billabong reklame jer točno opisuje ovaj sport i lifestyle. Na ovogodišnjem Portugal surf tripu prešli smo na shortboardove, počeli loviti prve bolje valove, imali nekoliko najgorih wipeoutova dosad a našoj avanturi još su se pridružili naš windsurferski Kahuna Kiki, Irina te u drugom vozilu Tamara i Trevoro.

I ove godine smo surf trip u Portugalu završili u revijalnom tonu što uključuje suicidalne wipeoutove, valove od 2 - 4 metra, dvije slomljene daske u prva dva dana, provala u auto od Tamare i Trevora, pljačke na plaži, izgubljene prtljage, udubljena zadnja vrata auta, kupnja nove daske koju je na kraju opet Airfrance slomio u prijevozu, kašnjenje na sve avione uključujući da smo jedini avion na koji nismo zakasnili na kraju iz Pariza za Zagreb, nego na koji smo čekali na gateu 4 sata, propustili. Misterij ostaje. A izgleda da se 100 ljudi kraj nas ukrcalo a da mi to nismo ni primijetili.

Ipak, usprkos svemu i ove godine važni su trenuci u vodi, oni trenutci kada vam zastane dah, energija, tok oceana, sve prekrasne stvari koje dišu i žive u njemu i izvan. Zbog toga je ovo kralj svih sportova.

Naš trip odveo nas je od Lisabona, preko Ericeire do Penichea. Ovo su neki trenutci s puta.

Krenuli smo u Parizu..u gradu zaljubljenih..

Početak..novi i čisti auto..boce Superbocka..

Cijela ekipa..

U Ericeiri, kod našeg dobrog prijatelja Nelsona iz Sunset Bamboo Bara. Ovdje smo i rentali daske.

Ovaj puta uzeli smo shortboardove. Puno manje, lakše, slabije ali okretnije daske. Ipak, snašli smo se i privikli.

Drugi dan, usisao me jedan kobni val, i nakon suicidalnog wipeouta, bolovima u leđima i kuku, nakon provedene vječnosti pod vodom, isplivao sam s prepolovljenom daskom.

I ove godine spavali i jeli smo gdje god smo stigli. Na izlazu iz svakog malog gradića nude se kilometri plaže i klifova koje se mogu iskoristit kao topli dom. Većina ovih slika je iz Penichea koji nam je bio polazišna točka.

U ovom slučaju spavali smo u dinama male pustinje između Baleala i Penichea. Kazna za kretanje po dinama iznosi  između 249,40 i 29.927,87 eura. :) Luksuz i skupo prenoćište. I onda bi netko rekao da smo kao skitnice. Hah..

Irina nam je pospremala auto. :)

Da je ovo Surf Meka govore i ovi znakovi. Većina znakova na Balealu i Penicheu  su  uređeni upravo ovako. :)

Šetnja klifovima Penichea. Dramatični klifovi i ludi krajolik. Za vrijeme oluja znaju se dignuti valovi epičnih razmjera pa treba paziti i na Overwash Occurence.

Peniche je surfersko i ribarsko mjesto. Tako da ekipa koja ne surfa ribari. U ovom slučaju prikazana je mala skrivena uvalica s ribarima koji se spremaju na ocean.

Par slikica iz vode..

S našim dobrim prijateljima Hélia i Maurício u najboljem baru Xacra Beach Bar pokraj poznatog surf spota Supertubos i Mohle Leste. Nakon tjedan dana prehrane u Lidlu i deset kilograma konzervansa, dobili smo toplu portugalsku riblju juhu i piletinu u raznim umacima. Hvala Hélia i Maurício, spasili ste nam život. :)

Ovom događanju svjedočili smo i prošle godine. Radi se o prvoj godini brucoša  na fakultetu tzv. „freshmen year“. Mjesec dana ekipa se opija i igra različite igre. Uz to ih starija ekipa (ovi obučeni u crna odijela) tlače i omalovažavaju. U ovom primjeru morali su se okupati u nekoj fontani, nakon čega su ih posipali brašnom, polijevali mješavinom soka od rajčice, senfa, vode, jaja i čega god, te im u ovom trenutku razbijaju jaja po kosi. Nakon mjesec dana, ukoliko ne dobijete cirozu jetre ili teže duševne traume, nastavite studirati. :) Malo se zezam. Nevjerojatno, ali ekipa je ponosna na ovo i to prihvaća kao najnormalniju stvar. 

Photo by © Irina Maksimović
I ove godine održavao se u Penicheu Rip Curl Pro Surf Contest.

Photo by © Irina Maksimović
Valovi su malo iznenadili i oprali prvih par redova gledaoca. :)

Photo by © Irina Maksimović
Među najboljim surferima na svijetu, Taj Burrow.

Photo by © Irina Maksimović
11 puta svjetski prvak, Kelly Slater.

Obidos, pijuckamo Ginju, odnosno lokalni liker poput višnjevca koji serviraju u čokoladnim čašicama koje odmah i pojedeš.

Na kraju smo ipak završili kao skitnice. Na aerodromu Charles de Gaulle, labirint i džungla po danu, grad skitnica po noći. Kako smo propustili let na samom gateu, bez prtljage i hrane i novca, ukrali smo skitnici par kartona, uzeli novine iz smeća, i napravili si mali dom.

Za sve one koji nisu vidjeli, a žele pogledati glupi surf film s našeg tripa..evo u nastavku..