Irska, od istoka na jugozapad i zapad

Ukoliko tražite zemlju punu klišeja, zemlju koja ima toliko bogatu, kompliciranu i duboku povijest, zemlju koja je prošla 800 godišnju okupaciju od susjedne Velike Britanije, zemlju čija je povijest ocrtana sukobima s elementima etničkog, vjerskog i građanskog sukoba, zemlju s bezbroj prirodnih remek-dijela, krajolik toliko prekrasan i težak za opisati da oduzima dah, zemlju sa cijelom paletom nijansi smaragdno zelene boje i apsolutnim savršenstvom od tekućeg eliksira zvanim Guinness, onda je ovo definitivno pravi izbor. Ovdje spoj uobičajene šetnje prirodnim krajolikom u bilo kojem smjeru i slučajna popodnevna pinta Guinnessa u nasumice odabranom pubu predstavlja savršen dan u kojem ne možete pogriješiti, nevjerojatan osjećaj pripadnosti i gotovo uvijek završi zanimljivim druženjima s lokalnim pričljivim, toplim i dobrodušnim ljudima. Ovo je Irska.

Sjedim u avionu iz Pariza za glavni grad Republike Irske, Dublin. Nije ni trebalo 10 minuta a već sam upoznao i započeo razgovor s pripadnicima Irske populacije. Ovaj se narod zna nasmijati, voli druženje i priču. Kako sam ja pričljiva i abnormalno socijalna biljka, ja sam ovdje našao svoj mali Raj. Ekipa iz aviona nije pristala na moju ponudu da ih vozim svojim rent-a-car-om njihovim kućama, što i nije za čuditi kako ja nikad nisam vozio s volanom na desnoj strani po lijevoj strani ceste. Ipak, ispostavilo se da isto uopće nije problem te je samo stvar prilagodbe koja traje 2 minute. Moj trip je uključivao najljepši, najposjećeniji i najirskiji dio Irske. Krenuo sam iz Dublina na jugozapad, kroz povijesna mjesta kao Kilkenny i Cashel do poluotoka Kerry i Dingel, te zapadnom obalom kroz regiju Clare i Galway do Connemara, te natrag kroz srce Irske u Dublin. Jugozapadni i zapadni dio Irske spada u An Ghaeltacht područja, odnosno područja gdje irska vlada priznaje irski tzv. „irish“ ili „gaeilge“ jezik kao dominantni.

Ovo su male kratke crtice s ovoga desetodnevnog putovanja.

Kako ova zemlja sadrži definitivno puno „highlightova“ koje je potrebno pogledati, te iako je ovaj period mojeg putovanja van najgore turističke sezone, ipak ovu zemlju putuje hrpa „instant turista“ koji ona vrijedna mjesta zatrpaju svojim prisustvom. Ovo se prvenstveno odnosi na veće gradove te činjenicu da najveći Irski blagdan, „St. Patricks Day“ (17.03.), dovuče hrpu pijane ekipe, koji za dva dana nacugavanja u turističkim Irskim pubovima obučeni u minimalno 10 zelenih odjevnih predmeta iz Souvenir Shopa prevale i prekooceanske letove. Ipak, ukoliko se čovjek malo potrudi, odvoji od te cijele ludnice te okruži ljudima duha i karaktera koje sam ja sretao na putu, te uzme auto ili bicikl, moguće je otkriti ona istinski irska mjesta.

Definitivno, na početku je potrebno spomenuti mjesta priče, druženja, muzike, općenito socijalizacije. Mjesta o kojima pričam se zovu pubovi. Gotovo svako mjesto, ma koliko god malo ribarsko ili farmersko mjesto, ima pub. Ponegdje pub ima dodatnu funkciju brijačnice, dućana, antivarijarnice, postolarske radnje ili čak nude i uslugu benzinske crpke. Što uglavnom nikad ne nedostaje je šank, standardni točionici vrhunskog stouta (portera) Guinnessa i alea Smithwick's, barem jedna vrsta cidera, neka lakša piva kao Heineken ili Carlsberg, te pokoja dobra duša s kojom se započne razgovor i prije nego vam natoče pintu (0,568 Lit.). Da, ovi ljudi vole pričati i piti, a što su stariji, priča se većinom odnosi na rat, krizu ili kako im je vlada pokrala državu. Ako ste ovdje došli istraživati i upoznati pravu Irsku kao ja, ovakve priče su uvijek dobro došle, a situacije kao što su okretanje rundi Guinnessa, pušenje cigare sa starim dobrim farmerom, ili čak i situacije ulaska u pub gdje jedan čovjek spava onesviješten na podu dok drugi sjedi za šankom gol u onim zelenim tangama kakve je Borat nosio u svojem filmu (da, i to se desilo) su moguće. :)

Najbolje pubove u kojima sam bio te koji drže reputaciju najbolje pinte Guinnessa i najirskijeg puba Irske definitivno su DickMack's i Curran's Pub u Dingelu, O'Connor's i McGanns's Pub u Doolinu, te John Kavanagh iz 1833. godine u Dublinu, još poznat kao „The Grave Diggers“ Pub zbog blizine Glasnevin groblju i svojim stalnim gostima.

DickMack's Pub, Dingel, pola postolarska radnja, pola pub, savršena pinta Guinnessa, fenomenalni ambijent, prema opisima „kao unutar boce whiskeya“, iz godine 1899.

Curran's Pub, Dingel, pub u kojem možete kupiti stvari tipa stare lampe s znakom Guinness te kupiti sadnice luka. Ipak, na drugoj strani toče jednu od najboljih pinti Guinnessa u Irskoj. Ovdje smo se zapili s 5 lokalnih starih Iraca, od koji je većina pričala Irski (Gaeilge). Najstariji od njih je Timi s 86 godina. Tamo je i njegov brat Steve te ostala ekipa. Prepoznali smo ih s neke crno bijele slike koja je prikazivala njih sve u mladim danima s nekim konjem. Da završim priču, oni i dan danas nakon 50 godina ovdje piju svoju standardnu dozu pinti Guinnessa svi zajedno svaki dan, taj konj je bio sedam puta svjetski prvak u trkama konja, vlasnik mu je bio Steve, a jahao ga je njegov brat Timi.

O'Connor's i McGanns's Pub, u blizini Doolina, dom tradicionalne Irske glazbe i savršene pinte Guinnessa. Ova glazba i ugođaj se mogu naći kroz sva turistička mjesta Irske te u glavnim gradovima. Jedina je razlika da se ovdje glazbenici nađu spontano svaku večer, skoro svaki dan, te sviraju ne radi turista nego radi sebe.

Primjer pubu u gradiću Leenane. Pub izvršava funkciju dućana, benzinske crpke a uz sve to ima šank, neku hranu i cugu.

Kroz cijelu zemlju mogu se pronaći ovakvi mali i prekrasni hosteli. Gotov svaki ima ugodnu prostoriju za druženje s kaminom. Ovaj primjer je iz Killarneya.

Irski doručak, na slici gore. Uobičajeno dolazi još s grahom i duplom količinom kobasica i krvavica. Ovaj primjer je dosta siromašan. Ipak, jugozapadni i zapadni pojas Irske poznat je po ribi i plodovima mora. Ova bijela gusta juha, tipa gulaš, zove se „Chowder“ i jedno je od najboljih vrsta hrane od morskih plodova koju sam ikada jeo.

A kad želite nešto uštedjeti tu je uvijek dobra „mamina kuhinja“ u obliku „hrane u piksi“ u najboljem „restoranu“ pod nazivom „Lidl“.

Killkenny

Zemlja je puna starim grobljima i crkvama.

Obavezno za pogledati. U blizini Dublina, Glendalough u Wicklow Mountains. Prekrasna jezera, ostatci starog groblja, križevi i ostatci stare samostanske utvrde.

 

Poluotoci Dingel i Kerry te regija Clare i Galway, biseri jugozapada i zapada Irske, An Gaeltacht područje, dom prekrasnih zelenih proplanaka, idiličnih plaža i klifova kao na kraju svijeta.

Dolmen, naziv za grobnicu ovoga tipa, par tisuća godina prije Krista.

Kršna regija pod nazivom "The Burren" u regiji Clare, jedan od često posjećenih nacionalnih parkova Irske, samo kamen i kamen.

Galway, parada za St. Patrick's Day. Pokušao sam uslikati ljude koji slikaju paradu.

Dublin po noći. Temple Bar u Dublinu, odnosno kvart u kojem se svi turisti zalete u potrazi za zabavom i pintom pive.

Pravi originalni irski pub, van centra i gužve, John Kavanagh iz 1833. godine u Dublinu, još poznat kao „The Grave Diggers“ Pub.

Meni jedno od najdražih mjesta, klifovi "The Cliffs of Moher", osjećaj kao na kraju Svijeta, maksimalne visine 214 metara, turistički jako posjećeno. Ipak, na kraju dana svi busevi i sva ekipa koja je došla ovdje samo napraviti poznate fotke s te jedne poznate točke nestane. U ovom primjeru je ostalo samo nas nekoliko, gledali zalazak sunca, pili Cider i divili se. Kad sam došao doma saznao sam da malo više sjevernije, na zapadnoj obali postoje klifovi pod nazivom "Slieve League" koji su slabo posjećeni a sežu do visine od 601 metar. Tako da to ostaje za drugi posjet. :)

Na kraju, remek djelo Marko Capek Moving Pictures Studios, film o jednom otoku, jednom autu i jednom idiotu. Roadtrip Ireland.