Portugal

Kad sam prvi puta bio u Portugalu rekao sam si da je ovo zemlja u koju se želim opet vratiti. Sada ju smatram jednom od svojih standardnih odredišta. Što zbog surfanja, što zbog ljepota koje sadrži, a što zbog toplih i dobrih ljudi ovoga kraja. Portugal je biser Pirinejskog poluotoka na kojem je danas teško naći neki mali kutak koji nije turistički iskvaren ili prenapučen. Zbog toga Portugal ima taj avanturistički i otkrivački šarm, jer se uz prekrasne urbane cjeline, pune srednjovjekovnim dvorcima i autohtonim stilom građenja koji odiše onim kolonijalističkim duhom, samo kratkom vožnjom čovjek može udaljiti prema prekrasnoj i vijugavoj obali, mjestima gdje nigdje nikoga nema, gdje sunce ljubi plažu a valovi žive svoju rutinu cijelu godinu, gdje su litice kao na kraju svijeta, a plaže zatvorene i duge s kilometrima pješčanih dina.

Španjolska

Jedno jutro sam na plaži pročitao „The Sun Also Rises“ od Hemingwaya. Jedno od njegovih poznatijih dijela iz 1926. godine koje mu je donijelo veliku slavu. Mladež tih dana navodno je poludjela, a ženska publika se počela oblačiti u sve krače suknjice. Tako bar kažu. Uglavnom, radi se o Hemingwayevom hedonističkom uživanju po Španjolskoj i njegovoj pervertiranoj ljubavi za borbom bikova. Mi smo prošli od Pirineja, preko Costa Brave kroz Barcelonu u Portugal i na sam Atlantik Španjolske u Donostia San Sebastian. Prvi dan u Barceloni potpisali smo peticiju protiv borbe bikova kako smatram da je to danas jedan od najsramotnijih kukavičluka dozvoljenih u Europskoj Uniji.

Tour de France

Jednom sam čitao jedan članak koji je opisivao Francuze i njihove karakteristike. Jedna od prvih „činjenica“ ih je opisivala kao prgave ili nepristojne ljude. Ne bi to nazvao tipičnim stereotipom Francuza jer sam ih ja upoznao kao srdačne ljude te ljude koji jako rado žele pomoći. Možda zbog kulturalnih razloga ili individualnih iskustava nastanu ovakve pomutnje. Francuska mi je već više puta bila destinacija ponekog putovanja te postala standardno odredište zimskog boardanja. Ipak, moram priznati da je uvijek dobro znati pokoju riječ na francuskom kako bi oni s druge strane primijetili da se ipak trudite i koristite pa i tu pokoju riječ koju znate. Ovo se posebice odnosi na manja mjesta gdje engleski jezik nije uvijek najbolje poznat. Isto uopće teško ne pada kako je meni francuski jedan od najljepših jezika ikada. Treće čega se sjećam je da je Francuska jako skupa zemlja. Ovo je djelomično točno, vrlo lako se potroši i zadnji euro. Ipak, način putovanja i spavanja može vam definitivno pomoći oko utrošenog novca. Proputovali smo kroz srce Francuske, u glavni grad Pariz, spustili se na Azurnu obalu, prošli ju uzduž, te kasnije potegnuli od Biaritza uz Atlantik do Arcachona, prema Bordeauxu pa natrag u Pariz. Na našem putu kuhali smo sami, gostili se jefitinim francuskim vinom, spavali u kampovima i na željezničkom kolodvoru, uštedjeli pokoji euro, priuštili si pojedini luksuz, učili jezik, itd. Viva la France.

Hellas, Grčka

Nakon jedinstvenih iskustava po razvijenim državama Europe, mislio sam da i ovdje standardni Train i Tourist Info rade besprijekorno. Ipak, nakon odgovora gospodina iz Train Info-a na upit u vrijeme polaska vlakova za Atenu, na što je odgovorio „Mister, kol seven van van“, te ponovnog upita o Tourist Info-u i ponovnog odgovora „Mister, kol seven van van“, nakon moje odluke da stvarno nazovem „seven van van“, i nakon realizacije da isto uopće ne funkcionira, uputili smo se za Atenu u vlaku koji je više naličio tramvaju i smrdio kao „kuga“. Ipak smo uspjeli dobiti nekoliko potvrdnih odgovora da taj vlak ide za Atenu, a i na karti nam je, koliko smo uspjeli prokužiti grčko pismo, pisalo Atena. U jednom trenutku vlak je stao i svi su izašli iz vlaka. Na naše iznenađenje nismo se nalazili u Ateni, nego kraj nekog parkinga, gdje nas je čekao autobus. Kako su se svi zaputili u autobus, išli smo i mi. Nakon nekog vremena, autobus je stao. Svi su izašli iz autobusa i nestali. Nakon toga i autobus je nestao. Bili smo u nekom selu 15 kilometara od Atene.

Italija

„Dalje moram otići, i samo dalje, tako dugo dok je nebo plavo.“ 

Činjenica je da je Zemlja kao knjiga, i oni koji nikad ne putuju pročitaju samo jednu stranicu. Srećom, danas su putovanja postala toliko jednostavna i često jeftina, pa postoje rješenja za svačiji budžet. U ovom slučaju iskoristili smo prednost naše životne dobi, relativno jeftine cijene i otišli Interrailom koji se većinom odnosi na vlakove. Ipak, neke poveznice riješene su alternativama (primjerice brod Ancona (Italija) – Igumenitsa (Grčka)). Ovo su crtice iz naše susjedne, prilično malo udaljene, a toliko intrigantne, kulturno i povijesno bogate zemlje.